Specifična lirika i ljubavni tekstovi slavnog srpskog muzičara, Vlada Divljana koji je preminuo u Beču nakon duge i teške bolesti, obilježili su jugoslovenski novi talas osamdesetih godina. Jedna od istinskih legendi jugoslovenske i srpske muzike bio je član sastava Merlin i Zvuk Ulice, a od 1980. do 1984. godine frontmen Idola. Već na prvoj probi Idola Divljan je napisao „Rijetko te viđam sa djevojkama”. Uslijedili su „Pomoć, pomoć” i „Maljčiki”. Idoli su radili i na Paket aranžmanu, projektu nekoliko jugoslovenskih rok muzičara, a nakon toga objavili su „VIS Idoli”, ploču sa šest novih pjesama. Divljan je bio pisac i vodeći vokal za većinu njih, a ploča je prodata u 200.000 primjeraka. 1985. godine započinje solo karijeru, a paralelno s tim bavio se i filmskom muzikom. Prvi rezultat bio je album „Tajni život A. P. Šandorova”, snimljen s pijanistom Aleksandrom Šandorovim koji se dotad bavio isključivo klasičnom muzikom. Divljan je snimio i verzije pjesama Bitlsa za seriju „Čovjek u bijeloj jakni”, muziku za „Kako je propao rokenrol”, a s Giletom iz Električnog orgazma učestvovao je u pozorišnoj predstavi „Rokenrol za djecu”. O svojim počecima u Idolima Divljan je svojevremeno kazao:
- Prva pjesma koju sam napravio za bend i koja nam je na neki način otvorila vrata bila je ‘Rijetko te viđam sa djevojkama’, brzo se ispostavilo da iza reklame postoji i muzika. Idolima je prethodio bend koji se zvao Zvuk ulice u kojem smo Zdenko Kolar, bubnjar Kokan Popović i ja godinama prije toga pekli zanat. S druge strane, Srđan Šaper mi je bio tzv. najbolji prijatelj, još iz vremena gimnazije, neke od ideja koje smo u Idolima razradili vuku korjene još iz tih dana.
Idoli su se raspali nakon samo četiri godine, a Divljan je to objasnio ovako:
- S jedne strane - raspali smo se zbog zamora materijala. S druge, još važnije - zbog prestanka prijateljstva. Ta naša, u početku tako inspirativna, međusobna različitost i činjenica da su neki od nas muzičari, a neki nisu, počela nas je gušiti i sve više su izlazili na površinu različiti motivi i pogledi na svijet koje smo u međuvremenu oformili.
Od avgusta 1991. do septembra 1997. godine živio je u Sydneju, nakon čega se vratio u Beograd. O svom odlasku u daleku zemlju rekao je:
- Završio sam tamo slučajno, budući da sam otišao na mjesec dana, a ostao šest godina. Jedan od razloga što sam ostao je svakako i rat koji je kod nas počinjao, ali svakako ne i jedini, budući da sam na put krenuo iz romantičnih razloga. Uglavnom sam radio muziku za kratke i dokumentarne filmove.
Od jula 1999. godine živio je i radio u Beču. 2006. godine osnovao je novi bend Nevladina organizacija, a 2012. snimio je „Četiri godišnja doba” sa zagrebačkim Ljetnim kinom big bandom. Posljednjih mjeseci bio je teško bolestan, a liječio se na zaraznom odjeljenju bečke bolnice AKH. Krajem januara stanje mu se pogoršalo, ali tad je kazao da mu život nije ugrožen. Bio je u braku sa suprugom Dinom, s kojom je dobio i dvojicu sinova, o kojima je svojevremno kazao:
- Ne pokušavam od njih napraviti repliku sebe, već ih naučiti inicijalnom poštenju, da ne budu snobovi već da uvažavaju druge i vole ih ako mogu, kao i da budu dovoljno intuitivni da mogu provaliti probleme ili sumnjive ljude koji ih žele iskoristiti.
U pitanju je bio čovjek koji je zadužio muzičku scenu regije i kojeg će se mnogi sjećati po dobru, živjeti i dalje s njegovim bezvremenskim pjesmama. Na stvaralačkom vrhuncu bio je za vrijeme ludog Novog vala, ali uvijek je pokušavao zadržati dodir sa stvarnošću:
- Odolijevao sam porocima. Mislim da je to najviše do čovjeka, ali pored sreće važno je i u kakvoj porodici i okruženju sazrijevaš. Nisam ni ja svetac, daleko od toga, ali nikada nisam istinski tražio tu zamjenu stvarnosti. Zato je važno biti u kontaktu sa samim sobom - govorio je svojevremeno.
Kolege o Vladinoj smrti
- Stvarno me je pogodila Vladina smrt. Bio je moj dobar drug i divan čovjek, zaista veliki umjetnik. Znao sam da je bolestan, ali sam se nadao da će se izvući. Nažalost, to se nije dogodilo, i neka mu je vječna slava- naveo je na Fejsbuku Momčilo Bajagić Bajaga.
Rok novinar Dušan Vesić kratko je na Fejsbuku prokomentarisao:-Umro je neko kog sam baš, baš volio.
Srđan Gojković Gile je reagujući na vijest o njegovoj smrti rekao: - Vlada je svakako bio najtalentovaniji muzičar naše generacije i svakako će nedostajati, kako na srpskoj, tako i na regionalnoj sceni. Ovo je strašan gubitak, ali ipak najveći za njegovu porodicu, njegova dva sina i suprugu.
Vidno potresen, gitarista „Idola” Zdenko Kolar samo je rekao: - Lično sam toliko pogođen da nemam snage riječ da kažem zbog Vlade.